Općina Goričan
                                         službene web stranice

   

 Smještaj, stanovništvo, opći podaci,...

Općina Goričan smještena je u istočnom dijelu Međimurske županije i prostire se na površini od 21,565 km2. Po veličini je osamnaesta jedinica lokalne samouprave u Županiji, te čini 2,96% ukupne površine Županije. Općina graniči sjeverozapadno s Općinom Domašinec, zapadno s Općinom Donji Kraljevec, na jugu s Gradom Prelogom. Sjeveroistočna granica Općine je državna granica prema Republici Mađarskoj, a u pravilu je određuje rijeka Mura.


Prikaz veće karte
 

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Općina je imala 3.221 stanovnika te je prema broju stanovnika trinaesta jedinica lokalne samouprave u Županiji. Gustoča naseljenosti prema tom podatku je 149,36 st/km2. Prema popisnoj metodi usporedivoj s prethodnim popisima 2001. godine Općina broji 3.439 stanovnika. Prema EU popisnoj metodi, prvi puta uvedenoj u popisu upravo iz 2001. godine broj stanovnika Općine je 3.148. U sastavu Općine Goričan nalazi se naselje Goričan. Izvan naselja najznačajnija građevna struktura je stalni međunarodni cestovni granični prijelaz 1. kategorije, s pripadajučom logistikom, lociran na državnoj autocesti GP Goričan – Zagreb – Rijeka, koja čini osnovu cestovne prometne veze Jadrana sa Srednjom Europom.

 Površina

Međimurska Županija formirana je 1993. godine kao slijednik dotadašnje Općine Čakovec, a istovremeno je formirana i političko – teritorijalna jedinica lokalne samouprave - Općina Goričan. Općina je smještena u istočnom dijelu Međimurske županije i pripada mikroregionalnoj cjelini Donjeg Međimurja. Zauzima površinu od 21,565 km2 i osamnaesta je, po velićini, jedinica lokalne samouprave u Županiji, odnosno čini 3,96% ukupne površine Županije. Područje Općine administrativno čini područje naselja Goričan, koje je ujedno i središte jedinice lokalne samouprave.

Općina Goričan
 površina  21,565 Km2
 dužina državne granice  9,537 km
 sveukupna dužina općinske granice  45,917 km
 udaljenost krajnjih točki istok-zapad  7,547 km
 udaljenost krajnjih točaka sjevre-jug  8,906 km


 Stanovništvo i naseljenost

Relevantno pračenje broja stanovnika u Hrvatskoj počinje s prvim popisom od 1857. godine, a precizno od 1948. Osnovna obilježja demografskih kretanja na području današnje Općine je znatnije povečanje broja stanovnika do drugog svjetskog rata, prvenstveno kao posljedica visokog nataliteta. Razdoblje II. svjetskog rata i neposredno nakon rata ukazuje na stagnaciju, te daljnje povečanje do 1953, a iza toga slijedi nagli pad, sve do kraja 20. stolječa. Kontinuirano opadanje broja stanovnika u drugoj polovini 20. stolječa, dijelom je posljedica smanjenja prirodnog prirasta, ali i emigracije. Posebno loše razdoblje bilo je nakon «Informbiroa», kada je Međimurje u cjelini, a posebno neposredni granični pojas imao poseban politički status, kao područje koje bi potencijalno moglo biti zona međudržavnog sukoba, te se u njega namjerno nije ulagalo.
 

Nacionalna struktura stanovništva iz popisa 2001.
  ukupno postotak
svega 3148 100%
 Hrvati 3088 98,09
 Albanci 1 0,03
 Česi 6 0,19
 Mađari 1 0,03
 Romi 9 0,29
 Rusi 11 0,35
 Slovenci 2 0,06
 Srbi 2 0,06
 Ukrajinci 2 0,06
 ostali 1 0,03
 nisu se izjasnili 17 0,54
 nema podataka 8 0,25


Današnja situacija ukazuje da je područje u demografskom smislu stagnirajuće, sa stopom kretanja stanovništva od 0,66% u posljednjih 10 godina, odnosno prosječnom stopom od 0,27% promatraju_i razdoblje od posljednjih 20 godina. Razlika broja stanovnika koji stalno borave u Goričanu do broja koji uključuje i one dsutne više od godinu dana iznosi čak 291, odnosno cca 8,46% ukupnog broja.

Dobna struktura stanovništva ukazuje na to da je udio radno sposobnog stanovništva u Općini cca 52%.
Obrazovna struktura je lošija nego što je to županijski prosjek. Najviše stanovnika obrazovano je do nivoa završene srednje škole – cca 45,8% odraslog stanovništva, ali gotovo jednako toliko ih ima završenu samo osnovnu školu – cca 44,8% Fakultetski je obrazovano tek 1,8%, što je manje i od županijskog prosjeka (2%).

 Struktura zaposlenih Općine Goričan

Struktura aktivnog stanovništva ukazuje na veliki udio poljoprivrednog stanovništva u Općini, ali i udio stanovništva u industriji i građevinarstvu.


 Naselje

Veličina na osnovu broja stanovnika Jedinica lokalne samouprave – Općina Goričan obuhvaća istoimeno naselje koje je I sjedište Općine. Sa brojem stanovnika od 3.148 spada u jedno od 13 naselja u kategoriji izme_u 2.001 – 5.000 stanovnika u Međimurju, odnosno šesto (6.) je naselje po broju stanovnika u Županiji.

 Karakteristike prostornog razvoja

Naselje Goričan je, nastalo nizanjem čestica niz glavne međumjesne prometne pravce koji su se razvili u smjeru Hodošana, Donjeg Kraljevca i Draškovca, te prema Mađarskoj. Javne funkcije se razvijaju oko župne crkve, a od sredine 20. stoljeća i oko novog centra naselja koji se formirao uz društveni dom. Oba centra obilježava prostor trga koji su oba dijelom uređeni i kao parkovne površine.


 Hidrogeografske značajke

Vode i njihov utjecaj vrlo su važne za prostor Donjeg Međimurja, pa tako i Općinu Goričan, koja se nalazi uz rijeku Muru. Trnava, koja je kroz povijest, upravo pod utjecajima riječnih nanosa neprestano mijenjala tok danas je tehnički kanalizirana i praktično pretvorena u dva slivna sustava – Trnave i Bistrec – Rakovnice. Područje Općine nalazi se u oba sliva, a površinski vodotoci se pretežito slijevaju u sustav Bistrec – Rakovnica i to preko lateralnog sustava u kojem su glavni kanali Kopanec – Gorenjak i Veliki Berek. U Trnavu se samo jedan manji dio voda iz sjevernih hidromelioracijskih kanala, odnosno Trnava i glavni odvodni kanal sjevernog dijela Općine Kopanec – Gorenjak povezani su kanalom Novi Kopanec, koji se nalazi na području Općine Domašinec. Na području Općine je i toka ulijevanja Trnave u Muru i to južno od područja topografskog naziva Poljanec.


 Povijesna obilježja naseljavanja i korištenja prostor

Povijesna istraživanja na arheološkim lokalitetima Međimurja pokazala su da su proctor na području današnjeg Goričana naseljavali ljudi još u brončanom dobu. Nalazi kod Goričana datirani su u tzv. licensku kulturu u period cca 1750 – 1600. g. pr.n.e. i spadaju u završetak ranobrončanog doba na području Sjeverozapadne Hrvatske. Prema H. Petri, područje Donjeg Međimurja su u željeznom dobu naseljavali Panoni plemena Serapila, koji su živjeli u selima organiziranim prema rodovskim vezama. Najljepši primjerci kulture starijeg željeznog doba, u periodu od cca 7. – 5. – stoljeća p.n.e. i to posude sa figuralnim prikazima animalnog svijeta, otkriveni su u nekropoli kod naselja Goričan. Nekropola se neposredno uz potok Berek na položajima Gmajna, Buci i Gorinka. Rimljani su, nakon osvajanja Panonije, preko Međimurja, izgradili prometne veze prema vojnim logorima na Dunavu. Sredinom 5. stolje_a n.e. kroz Međimurje su, na putu prema Italiji, prošli Huni, Ostrogoti i Langobardi, a u 8. dolaze Avari i Slaveni. U drugoj polovini 9. stoljeća u Međimurje dolaze Mađari, i do tada na dalje ovi prostori su granica država Hrvata i Mađara. U popisu župa u Međimurju 1660. godine naselje Goričan spominje se u sastavu župe Sveti Juraj u Trnju. Godine 1789. Goričan dobiva posebnu župu Sv. Leonida. 1802. godine naselje je brojilo 276 kuća, u kojima je stanovalo 2000 stanovnika. Prostor Općine je stoljećima kultiviran, pretvaranjem tla u obradive površine, krčenjem šuma i regulacijom vodotoka. Mura, ali i Trnava su neprestano mijenjale tok. Mura se bočnom erozijom povlačila prema jugozapadu i time presjekla Trnavu, koja se prije nekoliko desetlječa ulijevala u Dravu kod Donje Dubrave. Danas je Trnava oblikovana u dva kanalska sustava, od kojih se sjeverni pod imenom Trnava ulijeva u Muru, kod Goričana, a južni pod imenom Bistrec, u Dravu istočno od Dubrave. Goričan je svoje tradicionalne veze s prostorom južnog dijela mađarske županije Zala, odnosno mjestom Letenye, te u nastavku sa Nagykaniszom. Granični prijelaz dobio je na značenju od 90-tih godina 20. stoljeća kad je izgrađen glavni terminal za teretni cestovni promet i ulazna točka trase autoceste koja bi trebala povezati Budimpeštu sa Zagrebom, te dalje s Rijekom. Blizina graničnog prijelaza utjecala je na promjenu strukture zaposlenih u Goričanu, povečanjem zapošljavanja u djelatnostima koje servisiraju granični prijelaz, a dugoročno je ostvario i prihode koji su doveli do realizacije jedan dio prostora namijenjenog za gospodarske djelatnosti, u nastavku tvornice cipela «Meiso».


 Graditeljska baština

Do danas nema graditeljskih djela koja bi bila upisana u registar spomenika kulturne baštine , a evidentirani su:

  • Crkva sv. Leonarda, 18. stoljeće – longitudinalnog tipa. Svetište joj je uže od lađe izavršava zaobljenom apsidom, uz koju je nedavno uređen park. Za crkvu je u tijeku postupak valorizacije i utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, te donošenje odgovarajučeg
    rješenja o zaštiti
     

  • kapela sv. Florijana iz 1821. u središtu naselja,
     

  • kapela Marije kraljice iz 1937. u Zavrtnoj ulici,
     

  • poklonac sv. Leonarda iz 2/2 19. st. obnovljen 1936. i 2000, kod zgrade Općine i kameno raspelo iz 1911. godine, s reljefima sv. Marije, sv. Franje i sv. Mihovila u nišama baze, smješteno na križanju Trnavske i Prečne ulice
     

  • oktogonalni pil s reljefom Sv. Jurja na stupcu, iz 1726. godine – u središtu Goričana,
     

  • kip «Tužnog Krista» iz 1896. godine,
     

  • poklonac u obliku kapelice – s kipom Pietá iz 1841. smješten u sjevernom dijelu naselja, na raskrižju. Stražnju stranu ima polukružno zaobljenu. Godine 2000. poklonac je nestručno obnovljen
     

  • poklonac sv. Mihovila, smješten je u blizini naselja Hemuševec, iako teritorijalno pripada Općini Goričan. Godine 2001. je obnovljen, a u unutrašnjosti je nova slika sv. Mihaela
     

  • kameno raspelo s reljefom sa svetačkim likovima na bazi, podignuto početkom 20. stolječa. Nedavno je nestručno obnovljeno, čime su uklonjeni mnogi izvorni elementi. Smješteno je sjeverno od kapele sv. Florijana, a u neposrednoj blizini podignuta je trafostanica,
     

  • poklonac sv. Josipa, smješten s istočne strane ceste, na pola puta između Donjeg Kraljevca i Hodošana
     

  • sakralna grupa na mjesnom groblju sastavljena od raspela i dva pila. Baze su recentne, dok su skulpture vjerojatno starije, ali vrlo loše obnovljene
     

  • raspelo u Dravskoj ulici, smješteno na zelenoj površini u južnom dijelu naselja. Na prednjoj strani baze je rustični reljef sv. Trojstva
     

  • raspelo na staroj cesti kod graničnog prijelaza,

  • nedavno obnovljeno,
    kao ambijentalno uređenje okoliša spominje se «tratina s pokojim stablom» uz župnu crkvu u Goričanu – tratina je nedavno uređena u sklopu uređenja kontaktnog parkovnog prostora župne crkve
     

  • na tratini uz župnu crkvu postavljen je pil sv. Obitelji, baza i postament su recentni, dok je skulptura vjerojatno starija, nema datacije
     

  • kurja župnog dvora iz 1822. godine
     

  • spomenik borcima NOB-a u centru Goričana.

 

 Galerija fotografija

design by TiHiMasTer