
Smještaj, stanovništvo, opći podaci,...
Općina Goričan smještena
je u istočnom dijelu Međimurske županije i prostire se na
površini od 21,565 km2. Po veličini je osamnaesta jedinica
lokalne samouprave u Županiji, te čini 2,96% ukupne površine
Županije. Općina graniči sjeverozapadno s Općinom Domašinec,
zapadno s Općinom Donji Kraljevec, na jugu s Gradom Prelogom.
Sjeveroistočna granica Općine je državna granica prema
Republici Mađarskoj, a u pravilu je određuje rijeka Mura.
Prikaz veće karte
Prema popisu stanovništva
iz 1991. godine Općina je imala 3.221 stanovnika te je prema
broju stanovnika trinaesta jedinica lokalne samouprave u
Županiji. Gustoča naseljenosti prema tom podatku je 149,36
st/km2. Prema popisnoj metodi usporedivoj s prethodnim
popisima 2001. godine Općina broji 3.439 stanovnika. Prema
EU popisnoj metodi, prvi puta uvedenoj u popisu upravo iz
2001. godine broj stanovnika Općine je 3.148. U sastavu
Općine Goričan nalazi se naselje Goričan. Izvan naselja
najznačajnija građevna struktura je stalni međunarodni
cestovni granični prijelaz 1. kategorije, s pripadajučom
logistikom, lociran na državnoj autocesti GP Goričan –
Zagreb – Rijeka, koja čini osnovu cestovne prometne veze
Jadrana sa Srednjom Europom.
Površina
Međimurska Županija
formirana je 1993. godine kao slijednik dotadašnje Općine
Čakovec, a istovremeno je formirana i političko –
teritorijalna jedinica lokalne samouprave - Općina Goričan.
Općina je smještena u istočnom dijelu Međimurske županije i
pripada mikroregionalnoj cjelini Donjeg Međimurja. Zauzima
površinu od 21,565 km2 i osamnaesta je, po velićini,
jedinica lokalne samouprave u Županiji, odnosno čini 3,96%
ukupne površine Županije. Područje Općine administrativno
čini područje naselja Goričan, koje je ujedno i središte
jedinice lokalne samouprave.

|
Općina Goričan |
| površina |
21,565 Km2 |
| dužina
državne granice |
9,537 km |
| sveukupna
dužina općinske granice |
45,917 km |
| udaljenost
krajnjih točki istok-zapad |
7,547 km |
| udaljenost
krajnjih točaka sjevre-jug |
8,906 km |
Stanovništvo i naseljenost
Relevantno pračenje broja
stanovnika u Hrvatskoj počinje s prvim popisom od 1857.
godine, a precizno od 1948. Osnovna obilježja demografskih
kretanja na području današnje Općine je znatnije povečanje
broja stanovnika do drugog svjetskog rata, prvenstveno kao
posljedica visokog nataliteta. Razdoblje II. svjetskog rata
i neposredno nakon rata ukazuje na stagnaciju, te daljnje
povečanje do 1953, a iza toga slijedi nagli pad, sve do
kraja 20. stolječa. Kontinuirano opadanje broja stanovnika u
drugoj polovini 20. stolječa, dijelom je posljedica
smanjenja prirodnog prirasta, ali i emigracije. Posebno loše
razdoblje bilo je nakon «Informbiroa», kada je Međimurje u
cjelini, a posebno neposredni granični pojas imao poseban
politički status, kao područje koje bi potencijalno moglo
biti zona međudržavnog sukoba, te se u njega namjerno nije
ulagalo.
|
Nacionalna struktura
stanovništva iz popisa 2001. |
| |
ukupno |
postotak |
| svega |
3148 |
100% |
| Hrvati |
3088 |
98,09 |
| Albanci |
1 |
0,03 |
| Česi |
6 |
0,19 |
| Mađari |
1 |
0,03 |
| Romi |
9 |
0,29 |
| Rusi |
11 |
0,35 |
| Slovenci |
2 |
0,06 |
| Srbi |
2 |
0,06 |
| Ukrajinci |
2 |
0,06 |
| ostali |
1 |
0,03 |
| nisu se izjasnili |
17 |
0,54 |
| nema podataka |
8 |
0,25 |
Današnja situacija ukazuje da je područje u demografskom
smislu stagnirajuće, sa stopom kretanja stanovništva od
0,66% u posljednjih 10 godina, odnosno prosječnom stopom od
0,27% promatraju_i razdoblje od posljednjih 20 godina.
Razlika broja stanovnika koji stalno borave u Goričanu do
broja koji uključuje i one dsutne više od godinu dana iznosi
čak 291, odnosno cca 8,46% ukupnog broja.
Dobna struktura stanovništva ukazuje na to da je udio radno
sposobnog stanovništva u Općini cca 52%.
Obrazovna struktura je lošija nego što je to županijski
prosjek. Najviše stanovnika obrazovano je do nivoa završene
srednje škole – cca 45,8% odraslog stanovništva, ali gotovo
jednako toliko ih ima završenu samo osnovnu školu – cca
44,8% Fakultetski je obrazovano tek 1,8%, što je manje i od
županijskog prosjeka (2%).
Struktura zaposlenih Općine Goričan
Struktura aktivnog
stanovništva ukazuje na veliki udio poljoprivrednog
stanovništva u Općini, ali i udio stanovništva u industriji
i građevinarstvu.

Naselje
Veličina na osnovu broja
stanovnika Jedinica lokalne samouprave – Općina Goričan
obuhvaća istoimeno naselje koje je I sjedište Općine. Sa
brojem stanovnika od 3.148 spada u jedno od 13 naselja u
kategoriji izme_u 2.001 – 5.000 stanovnika u Međimurju,
odnosno šesto (6.) je naselje po broju stanovnika u
Županiji.
Karakteristike prostornog razvoja
Naselje Goričan je,
nastalo nizanjem čestica niz glavne međumjesne prometne
pravce koji su se razvili u smjeru Hodošana, Donjeg
Kraljevca i Draškovca, te prema Mađarskoj. Javne funkcije se
razvijaju oko župne crkve, a od sredine 20. stoljeća i oko
novog centra naselja koji se formirao uz društveni dom. Oba
centra obilježava prostor trga koji su oba dijelom uređeni i
kao parkovne površine.
Hidrogeografske značajke
Vode i njihov utjecaj
vrlo su važne za prostor Donjeg Međimurja, pa tako i Općinu
Goričan, koja se nalazi uz rijeku Muru. Trnava, koja je kroz
povijest, upravo pod utjecajima riječnih nanosa neprestano
mijenjala tok danas je tehnički kanalizirana i praktično
pretvorena u dva slivna sustava – Trnave i Bistrec –
Rakovnice. Područje Općine nalazi se u oba sliva, a
površinski vodotoci se pretežito slijevaju u sustav Bistrec
– Rakovnica i to preko lateralnog sustava u kojem su glavni
kanali Kopanec – Gorenjak i Veliki Berek. U Trnavu se samo
jedan manji dio voda iz sjevernih hidromelioracijskih
kanala, odnosno Trnava i glavni odvodni kanal sjevernog
dijela Općine Kopanec – Gorenjak povezani su kanalom Novi
Kopanec, koji se nalazi na području Općine Domašinec. Na
području Općine je i toka ulijevanja Trnave u Muru i to
južno od područja topografskog naziva Poljanec.
Povijesna obilježja naseljavanja i korištenja
prostor
Povijesna istraživanja na
arheološkim lokalitetima Međimurja pokazala su da su proctor
na području današnjeg Goričana naseljavali ljudi još u
brončanom dobu. Nalazi kod Goričana datirani su u tzv.
licensku kulturu u period cca 1750 – 1600. g. pr.n.e. i
spadaju u završetak ranobrončanog doba na području
Sjeverozapadne Hrvatske. Prema H. Petri, područje Donjeg
Međimurja su u željeznom dobu naseljavali Panoni plemena
Serapila, koji su živjeli u selima organiziranim prema
rodovskim vezama. Najljepši primjerci kulture starijeg
željeznog doba, u periodu od cca 7. – 5. – stoljeća p.n.e. i
to posude sa figuralnim prikazima animalnog svijeta,
otkriveni su u nekropoli kod naselja Goričan. Nekropola se
neposredno uz potok Berek na položajima Gmajna, Buci i
Gorinka. Rimljani su, nakon osvajanja Panonije, preko
Međimurja, izgradili prometne veze prema vojnim logorima na
Dunavu. Sredinom 5. stolje_a n.e. kroz Međimurje su, na putu
prema Italiji, prošli Huni, Ostrogoti i Langobardi, a u 8.
dolaze Avari i Slaveni. U drugoj polovini 9. stoljeća u
Međimurje dolaze Mađari, i do tada na dalje ovi prostori su
granica država Hrvata i Mađara. U popisu župa u Međimurju
1660. godine naselje Goričan spominje se u sastavu župe
Sveti Juraj u Trnju. Godine 1789. Goričan dobiva posebnu
župu Sv. Leonida. 1802. godine naselje je brojilo 276 kuća,
u kojima je stanovalo 2000 stanovnika. Prostor Općine je
stoljećima kultiviran, pretvaranjem tla u obradive površine,
krčenjem šuma i regulacijom vodotoka. Mura, ali i Trnava su
neprestano mijenjale tok. Mura se bočnom erozijom povlačila
prema jugozapadu i time presjekla Trnavu, koja se prije
nekoliko desetlječa ulijevala u Dravu kod Donje Dubrave.
Danas je Trnava oblikovana u dva kanalska sustava, od kojih
se sjeverni pod imenom Trnava ulijeva u Muru, kod Goričana,
a južni pod imenom Bistrec, u Dravu istočno od Dubrave.
Goričan je svoje tradicionalne veze s prostorom južnog
dijela mađarske županije Zala, odnosno mjestom Letenye, te u
nastavku sa Nagykaniszom. Granični prijelaz dobio je na
značenju od 90-tih godina 20. stoljeća kad je izgrađen
glavni terminal za teretni cestovni promet i ulazna točka
trase autoceste koja bi trebala povezati Budimpeštu sa
Zagrebom, te dalje s Rijekom. Blizina graničnog prijelaza
utjecala je na promjenu strukture zaposlenih u Goričanu,
povečanjem zapošljavanja u djelatnostima koje servisiraju
granični prijelaz, a dugoročno je ostvario i prihode koji su
doveli do realizacije jedan dio prostora namijenjenog za
gospodarske djelatnosti, u nastavku tvornice cipela «Meiso».
Graditeljska baština
Do danas nema
graditeljskih djela koja bi bila upisana u registar
spomenika kulturne baštine , a evidentirani su:
-
Crkva sv. Leonarda,
18. stoljeće – longitudinalnog tipa. Svetište joj je uže
od lađe izavršava zaobljenom apsidom, uz koju je nedavno
uređen park. Za crkvu je u tijeku postupak valorizacije
i utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, te donošenje
odgovarajučeg
rješenja o zaštiti
-
kapela sv. Florijana
iz 1821. u središtu naselja,
-
kapela Marije
kraljice iz 1937. u Zavrtnoj ulici,
-
poklonac sv. Leonarda
iz 2/2 19. st. obnovljen 1936. i 2000, kod zgrade Općine
i kameno raspelo iz 1911. godine, s reljefima sv.
Marije, sv. Franje i sv. Mihovila u nišama baze,
smješteno na križanju Trnavske i Prečne ulice
-
oktogonalni pil s
reljefom Sv. Jurja na stupcu, iz 1726. godine – u
središtu Goričana,
-
kip «Tužnog Krista»
iz 1896. godine,
-
poklonac u obliku
kapelice – s kipom Pietá iz 1841. smješten u sjevernom
dijelu naselja, na raskrižju. Stražnju stranu ima
polukružno zaobljenu. Godine 2000. poklonac je nestručno
obnovljen
-
poklonac sv.
Mihovila, smješten je u blizini naselja Hemuševec, iako
teritorijalno pripada Općini Goričan. Godine 2001. je
obnovljen, a u unutrašnjosti je nova slika sv. Mihaela
-
kameno raspelo s
reljefom sa svetačkim likovima na bazi, podignuto
početkom 20. stolječa. Nedavno je nestručno obnovljeno,
čime su uklonjeni mnogi izvorni elementi. Smješteno je
sjeverno od kapele sv. Florijana, a u neposrednoj
blizini podignuta je trafostanica,
-
poklonac sv. Josipa,
smješten s istočne strane ceste, na pola puta između
Donjeg Kraljevca i Hodošana
-
sakralna grupa na
mjesnom groblju sastavljena od raspela i dva pila. Baze
su recentne, dok su skulpture vjerojatno starije, ali
vrlo loše obnovljene
-
raspelo u Dravskoj
ulici, smješteno na zelenoj površini u južnom dijelu
naselja. Na prednjoj strani baze je rustični reljef sv.
Trojstva
-
raspelo na staroj
cesti kod graničnog prijelaza,
-
nedavno obnovljeno,
kao ambijentalno uređenje okoliša spominje se «tratina s
pokojim stablom» uz župnu crkvu u Goričanu – tratina je
nedavno uređena u sklopu uređenja kontaktnog parkovnog
prostora župne crkve
-
na tratini uz župnu
crkvu postavljen je pil sv. Obitelji, baza i postament
su recentni, dok je skulptura vjerojatno starija, nema
datacije
-
kurja župnog dvora iz
1822. godine
-
spomenik borcima NOB-a
u centru Goričana.
|
|
|