Općina Goričan
                                         službene web stranice

   

 Župa Goričan

Hrvati su naselili Međimurje oko g.600. Kad je 1093. god. Ugarski kralj Ladislav osnovao u Zagrebu biskupiju, Međimurje i Prekmurje pripojeno je toj biskupiji, pa treba zaključiti, da je prije toga kako sjeverna hrvatska tako i međimurje pripadalo kraljevini Hrvatskoj i Splitskoj nadbiskupiji.

Parnica međimurskih plemića Mutimira i Egidija 1225. vodila se u zagrebu pred hrvatskim vojvodom Belom u korist zagrebačkog biskupa Stjepana, koji tako dobiva u Međimurju posjede otok i Bistricu, a što sve dokazuje da je međimurje tada u upravno-političkom pogledu pripadalo Hrvatskoj. Nazv Goričan prvi put se spominje 1225.godine.

U popisu župa Zagrebačke biskupije 1334.g. spominju se i župe između Mure i Drave: nedelišće, Štrigova, Sv.Martin na Muri, Selnica, mala Subotica, Prelog, Mursko Središće, Podturen, Mihovljan i Sv.Juraj u Trnju. Selo Goričan je sve do osnutka župe u Goričanu pripadalo župi Sv.Juraj u trnju. Ta je pripadnost trajala 500 i više godina.

 Župna crkva u Goričanu

Na mjestu današnje župne crkve u Goričanu stajao je nekada kip Sv.Leonarda.

Prema tradiciji (predaji), koja je zabilježena u Spomenici župe Goričan i u kanonskoj vizitaciji 1841.godine, kip je podigla grofica Zrinska, vlasnik gospoštije Čakovec ili Međimurje. Zrinski su bili feudalni gospodari Međimurja 1546-1671, pa iz tog vremenskog razdoblja potječe taj kip. Grofica Zrinski je prigodom porođaja napravila zavjet da će podignuti kip sv.Leonarda, pa kako je porođaj sretno prošao, ona je svoj zavjet izvršila. Drugi spominju da su Hrvati, turski zarobljenici, oslobodivši se turskog zarobljeništva po zagovru sv.Leonarda, podigli mu kip. Vizitator 1688.god. spominje u crkvi u Goričanu „Strofiola Turkika“ = turske oklope što su ih ostavili povratnici iz zarobljeništva.

  Kapela Sv. Leonarda

Kapela sv.Leonarda u Goričanu spominje se prvi put u kanonskoj vizitaciji 1688.god. ističe se da je zidana, jer je velik broj međimurskih kapela tada bio građen od drva. Kasnije je bilo lakše graditi crkve i kapele jer su Turci poslije poraza kod Beča 1683.god. ostavili Veliku Kanižu, Slavoniju i Ugarsku. Prema opisu kanonske vizitacijeiz god.1698. kapela je imala predvorje sa zapadne strane, kor, okrugli drveni tornjić sa zvonom od 1 centa (50kg). Svetište je presvođeno, lađa ima ravan strop. Sakristija je drvena. Misa se služi na blagdan sv.Ivana Evanđelista, utorak poslije Uskrsa i Duhova, na Spasovo, na dane apostola, na spomendan sv.Leonarda, na nedjelje poslije mlade nedjelje. Kapela pripada župi Sv.Juraja u Trnju gdje je crkva manja od ove kapele u Goričanu.

God.1701. kapela je pokrivena šindrom (daščicama), kao i predvorje. Na oltaru je slika sv.Leonarda na platnu.

God.1718. kapela je posve obnovljena, kao da je iznova sagrađena, posvođena iznad lađe, kamenom popločena

God. 1756. kapela ima 3 oltara, zidanu sakristijui drveni toranj s jednim zvonom. Pozlačeni su pokrajni oltari sv.Florijana i Sv.Ivana Krstitelja.

God. 1766. glavni oltar sv.Leonarda ukrašen je raznim bojama. Propovjedaonice nema. Kapela ima sve potrebne stvari za bogoslužje. Crkveni starješine juraj Varošanec i matija Matek brinu se za gradnju novog tornja, koji je smješten lijevo uz glavno pročelje i ima četri kata. Na glavnom kamenu zazidanih vrata uklesano je:

                        1770. Cura GIV PLOC

Što znači: Cura Georgii Vulama parocho loci ( brigom Juraja Vulme mjesnog župnika Sv. Juraj u Trnju ).

 

 Posveta crkve

8.rujna 1784.godine, Antonije Zlatarić, zagrebački kanonik, bekšanski arhiđakon, a naslovni beogradski biskup, posvetio je obnovljenu crkvu u Goričanu. O tome svjedoči natpis na zidu u svetištu od strane evanđelja:

ILVSTRISIMUS AC REVERDISIMUS DOMINUS ANTOMIVS ZLATARICH EIPSCOPUS BELGRADIENSIS CANONICUS ZAGRABIENSIS ARCHI-DIACONUS BEXIN SUB PAROCHO GEORGIO VVLLAMA HANC ECCLESIAM CONSECRAVIT DIE VIII SEPTEMBRIS MDCCCLXXXIIII.

Relikvije sv.Leonarda su od svih svetih mučenika: Urbana, Krescencija, Generoza.Crkva je opskrbljena sa 2 srebrna kaleža, 3 albe i naramnika, 3 misnice, 2 misala, hrvatskim evanđelistarom... u tornju su 2 zvona, jedno 300kg, drugo 10kg, a treće zvono visi na stupu.

Anđela Horvat opisuje crkvu u Goričanu ovako: Crkva je jednobrodna građevina sa zaobljenim svetištem, uz koje je sa sjeverne strane sakristija, a zvonik je uz zapadno pročelje, na kojem su prazne zaobljene niše. Na južnom je pročelju sunčana ura.

 Župna crkva 1798 – 2000

 

  1. Godine 1798. osnovana je župa u Goričanu koji je prije toga bio filijala ili podružnica župe Sv.Juraj u Trnju. Iste godine osnovano je u Zagrebačkoj biskupiji 100 novih župa. Razlog tomu je bio što su neke župe bile odviše prostrane, pa su pojedine filijale bile udaljene od župnog sjedišta po 10 i više kilometara, te vjernici nisu mogli nedjeljom polaziti na sv.misu. Za sve te nove župe po odredbi cara-kralja Josipa II. i zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca bio je kolator ili patron Vjerozakonska zaklada koja je stvorena od imovine ukinutih samostana. U ime te Vjerozakonske zaklade Kraljevsko Ugarsko namjesničko vijeće, a kasnije Vlada u Budimpešti, predlagalo je biskupu na imenovanje župnike za Goričan; brigu za popravak crkve i župničkih zgrada imala je Zakladska županija i Goričanska općina.

  2. Kanonska vizitacija 1864. god. Spominje u crkvi krstionicu. U gornjem dijelu nalazi se slika praroditelja, u donjem dijelu pokornik u ispovjedaonici.

  3. Adam Mežnar, prvi župnik u Goričanu, nabavio je orgulje za crkvu. Nove su orgulje kupljene 1896.god. za 1650 forinti. Polovicu je platila crkva, a polovicu Općina. Orgulje imaju 12 registara s pedalom. Blagoslovio ih je dekan Stjepan Hergarh, 09.02.1896. U to vrijeme službu orguljaša vrši poznati orguljaš, kantor-školnik Andrija Lesinger. 1964.god. orgulje dobivaju novi mjeh i ventilator. 1968.god. orgulje su temeljito servisirane. Hrvatskom pjesmom u crkvi i izvan nje narod se nekada uspješno opirao pokušaju mađarizacije.

  4. Župna crkva dobila je nove pokrajne oltare: Majke Božje Žalosne i Sv. Križa. Kip Majke Božje napravljen je od drva. I tabernakul je od drva. U tornju su 4 zvona.

  5. Za vrijeme župnika Ivana Avaića (1841-1856) crkva je oličena iznutra i izvana, obnovljen je toranj i sakristija

-          Župnik Mijo Ružman (1856.-1861.) pobrinuo se da su napravljeni veliki popravci na crkvi.

-          Za vrijeme župnika IvanaKenđelića (1888.-1932.) sagrađen je novi toranj i crkva temeljito obnovljena

-          Župnik Stjepan Ošlaj (1932.-1968.) nabavio je za crkvu klupe, mnogo se trudio oko podizanja duhovnosti u župi, njegovom zaslugom župa je dala 8 svećenika i veći broj redovnica

-          Augustin Horvat (1968.-1977.) obnavlja crkvu, unapređuje katehizaciju.

-          Ivan Špoljar (1977.-1978.) započeo je rad na duhovnom i materijalnom polju.

-          Dragutin Bacinger (1978.-1990.) popravlja crkveno krovište, uređuje pod u crkvi, nova elektrifikacija crkve, gradi vjeronaučnu dvoranu.

-          Antun Hoblaj mlađi(1991.-2005.) gradi pastoralni centar „Dobri pastir“, uređuje okoliš oko crkve, pastoralnog centra i župnog dvora, nova fasada na crkvi, župnom dvoru, i na ostalim objektima. Napravljena je nova kapa zvonika koju je s polovicom troškova potpomognula i općina Goričan. Temeljito je obnovljena kapela sv. Florijana. U crkvi je napravljen novi mramorni oltar.

-          Sadašnji župnik Majstorović Petar

Crkva i župni dvor (farof) trebaju često popravke jer su to građevine starije preko 200 godina. Nekada se za to brinuo patron, a sada župnik, crkveni odbor i narod-vjernici. Posebna je sreća što je župa Goričan uvijek imala pobožne i revne crkvene starješine koji su sabirali sredstva za popravak i dobre vjernike koji su rado darivali.

 

 
 Galerija forografija

design by TiHiMasTer