O Goričanu

Upoznajte općinu Goričan

Smještaj, stanovništvo, opći podaci,...

Općina Goričan smještena je u istočnom dijelu Međimurske županije i  prostire se na površini od 21,565 km2. Po veličini je osamnaesta  jedinica lokalne samouprave u Županiji, te čini 2,96% ukupne površine  Županije. Općina graniči sjeverozapadno s Općinom Domašinec, zapadno s  Općinom Donji Kraljevec, na jugu s Gradom Prelogom. Sjeveroistočna  granica Općine je državna granica prema Republici Mađarskoj, a u pravilu  je određuje rijeka Mura.

Općina Goričan 
površina21,565 Km2
dužina   državne granice9,537 km
sveukupna   dužina općinske granice45,917 km
udaljenost   krajnjih točki istok-zapad7,547 km
udaljenost   krajnjih točaka sjever-jug8,906 km


Stanovništvo i naseljenost

Relevantno pračenje broja stanovnika u Hrvatskoj počinje s prvim  popisom od 1857. godine, a precizno od 1948. Osnovna obilježja  demografskih kretanja na području današnje Općine je znatnije povečanje  broja stanovnika do drugog svjetskog rata, prvenstveno kao posljedica  visokog nataliteta. Razdoblje II. svjetskog rata i neposredno nakon rata  ukazuje na stagnaciju, te daljnje povečanje do 1953, a iza toga slijedi  nagli pad, sve do kraja 20. stolječa. Kontinuirano opadanje broja  stanovnika u drugoj polovini 20. stolječa, dijelom je posljedica  smanjenja prirodnog prirasta, ali i emigracije. Posebno loše razdoblje  bilo je nakon «Informbiroa», kada je Međimurje u cjelini, a posebno  neposredni granični pojas imao poseban politički status, kao područje  koje bi potencijalno moglo biti zona međudržavnog sukoba, te se u njega  namjerno nije ulagalo.



Nacionalna struktura stanovništva iz popisa 2011.

Prema  zadnjem popisu stanovništva provedenom 2011.godine Općina Goričan ima  2.823 stanovnika od čega je 1.388 muškaraca i 1.435 žena. 


ukupnopostotak
svega2.823100 %
Hrvati2.76398,875 %
Česi50,177 %
Romi421,488 %
Rusi70,248 %
Slovenci40,142 %
Srbi10,035 %


Stanovništvo prema pohađanju škole iz 2011.


ukupno
Predškolsko   obrazovanje 30
Osnovna   škola 261
Srednja   škola172
Visoko   obrazovanje 70
Stručni   studij43


Stanovništvo prema starosti 2011.g.


ukupno
Mlado      661
Zrelo 1.534
Staro 628

Današnja  situacija ukazuje da je područje u demografskom smislu stagnirajuće, sa  stopom kretanja stanovništva od 0,66% u posljednjih 10 godina, odnosno  prosječnom stopom od 0,27% promatraju_i razdoblje od posljednjih 20  godina. Razlika broja stanovnika koji stalno borave u Goričanu do broja  koji uključuje i one dsutne više od godinu dana iznosi čak 291, odnosno  cca 8,46% ukupnog broja.

Dobna struktura stanovništva ukazuje na to da je udio radno sposobnog stanovništva u Općini cca 52%.
Obrazovna struktura je lošija nego što je to županijski prosjek.  Najviše stanovnika obrazovano je do nivoa završene srednje škole – cca  45,8% odraslog stanovništva, ali gotovo jednako toliko ih ima završenu  samo osnovnu školu – cca 44,8% Fakultetski je obrazovano tek 1,8%, što  je manje i od županijskog prosjeka (2%).

Struktura zaposlenih Općine Goričan

Struktura aktivnog stanovništva ukazuje na veliki udio poljoprivrednog  stanovništva u Općini, ali i udio stanovništva u industriji i  građevinarstvu.


Naselje

Veličina na osnovu broja stanovnika Jedinica lokalne samouprave –  Općina Goričan obuhvaća istoimeno naselje koje je I sjedište Općine. Sa  brojem stanovnika od 3.148 spada u jedno od 13 naselja u kategoriji  izme_u 2.001 – 5.000 stanovnika u Međimurju, odnosno šesto (6.) je  naselje po broju stanovnika u Županiji.

Karakteristike prostornog razvoja

Naselje Goričan je, nastalo nizanjem čestica niz glavne međumjesne  prometne pravce koji su se razvili u smjeru Hodošana, Donjeg Kraljevca i  Draškovca, te prema Mađarskoj. Javne funkcije se razvijaju oko župne  crkve, a od sredine 20. stoljeća i oko novog centra naselja koji se  formirao uz društveni dom. Oba centra obilježava prostor trga koji su  oba dijelom uređeni i kao parkovne površine.


Hidrogeografske značajke

Vode i njihov utjecaj vrlo su važne za prostor Donjeg Međimurja, pa  tako i Općinu Goričan, koja se nalazi uz rijeku Muru. Trnava, koja je  kroz povijest, upravo pod utjecajima riječnih nanosa neprestano  mijenjala tok danas je tehnički kanalizirana i praktično pretvorena u  dva slivna sustava – Trnave i Bistrec – Rakovnice. Područje Općine  nalazi se u oba sliva, a površinski vodotoci se pretežito slijevaju u  sustav Bistrec – Rakovnica i to preko lateralnog sustava u kojem su  glavni kanali Kopanec – Gorenjak i Veliki Berek. U Trnavu se samo jedan  manji dio voda iz sjevernih hidromelioracijskih kanala, odnosno Trnava i  glavni odvodni kanal sjevernog dijela Općine Kopanec – Gorenjak  povezani su kanalom Novi Kopanec, koji se nalazi na području Općine  Domašinec. Na području Općine je i toka ulijevanja Trnave u Muru i to  južno od područja topografskog naziva Poljanec.


Povijesna obilježja naseljavanja i korištenja prostor

Povijesna istraživanja na arheološkim lokalitetima Međimurja pokazala  su da su proctor na području današnjeg Goričana naseljavali ljudi još u  brončanom dobu. Nalazi kod Goričana datirani su u tzv. licensku kulturu u  period cca 1750 – 1600. g. pr.n.e. i spadaju u završetak ranobrončanog  doba na području Sjeverozapadne Hrvatske. Prema H. Petri, područje  Donjeg Međimurja su u željeznom dobu naseljavali Panoni plemena  Serapila, koji su živjeli u selima organiziranim prema rodovskim vezama.  Najljepši primjerci kulture starijeg željeznog doba, u periodu od cca  7. – 5. – stoljeća p.n.e. i to posude sa figuralnim prikazima animalnog  svijeta, otkriveni su u nekropoli kod naselja Goričan. Nekropola se  neposredno uz potok Berek na položajima Gmajna, Buci i Gorinka. Rimljani  su, nakon osvajanja Panonije, preko Međimurja, izgradili prometne veze  prema vojnim logorima na Dunavu. Sredinom 5. stolje_a n.e. kroz  Međimurje su, na putu prema Italiji, prošli Huni, Ostrogoti i  Langobardi, a u 8. dolaze Avari i Slaveni. U drugoj polovini 9. stoljeća  u Međimurje dolaze Mađari, i do tada na dalje ovi prostori su granica  država Hrvata i Mađara. U popisu župa u Međimurju 1660. godine naselje  Goričan spominje se u sastavu župe Sveti Juraj u Trnju. Godine 1789.  Goričan dobiva posebnu župu Sv. Leonida. 1802. godine naselje je brojilo  276 kuća, u kojima je stanovalo 2000 stanovnika. Prostor Općine je  stoljećima kultiviran, pretvaranjem tla u obradive površine, krčenjem  šuma i regulacijom vodotoka. Mura, ali i Trnava su neprestano mijenjale  tok. Mura se bočnom erozijom povlačila prema jugozapadu i time presjekla  Trnavu, koja se prije nekoliko desetlječa ulijevala u Dravu kod Donje  Dubrave. Danas je Trnava oblikovana u dva kanalska sustava, od kojih se  sjeverni pod imenom Trnava ulijeva u Muru, kod Goričana, a južni pod  imenom Bistrec, u Dravu istočno od Dubrave. Goričan je svoje  tradicionalne veze s prostorom južnog dijela mađarske županije Zala,  odnosno mjestom Letenye, te u nastavku sa Nagykaniszom. Granični  prijelaz dobio je na značenju od 90-tih godina 20. stoljeća kad je  izgrađen glavni terminal za teretni cestovni promet i ulazna točka trase  autoceste koja bi trebala povezati Budimpeštu sa Zagrebom, te dalje s  Rijekom. Blizina graničnog prijelaza utjecala je na promjenu strukture  zaposlenih u Goričanu, povečanjem zapošljavanja u djelatnostima koje  servisiraju granični prijelaz, a dugoročno je ostvario i prihode koji su  doveli do realizacije jedan dio prostora namijenjenog za gospodarske  djelatnosti, u nastavku tvornice cipela «Meiso».


Graditeljska baština

Do danas nema graditeljskih djela koja bi bila upisana u registar spomenika kulturne baštine , a evidentirani su:

* Crkva sv. Leonarda, 18. stoljeće – longitudinalnog tipa. Svetište joj  je uže od lađe izavršava zaobljenom apsidom, uz koju je nedavno uređen  park. Za crkvu je u tijeku postupak valorizacije i utvrđivanje svojstva  kulturnog dobra, te donošenje odgovarajučeg
rješenja o zaštiti

* kapela sv. Florijana iz 1821. u središtu naselja,

* kapela Marije kraljice iz 1937. u Zavrtnoj ulici,

* poklonac sv. Leonarda iz 2/2 19. st. obnovljen 1936. i 2000, kod  zgrade Općine i kameno raspelo iz 1911. godine, s reljefima sv. Marije,  sv. Franje i sv. Mihovila u nišama baze, smješteno na križanju Trnavske i  Prečne ulice

* oktogonalni pil s reljefom Sv. Jurja na stupcu, iz 1726. godine – u središtu Goričana,

* kip «Tužnog Krista» iz 1896. godine,

* poklonac u obliku kapelice – s kipom Pietá iz 1841. smješten u  sjevernom dijelu naselja, na raskrižju. Stražnju stranu ima polukružno  zaobljenu. Godine 2000. poklonac je nestručno obnovljen

*  poklonac sv. Mihovila, smješten je u blizini naselja Hemuševec, iako  teritorijalno pripada Općini Goričan. Godine 2001. je obnovljen, a u  unutrašnjosti je nova slika sv. Mihaela

* kameno raspelo s  reljefom sa svetačkim likovima na bazi, podignuto početkom 20. stolječa.  Nedavno je nestručno obnovljeno, čime su uklonjeni mnogi izvorni  elementi. Smješteno je sjeverno od kapele sv. Florijana, a u neposrednoj  blizini podignuta je trafostanica,

* poklonac sv. Josipa, smješten s istočne strane ceste, na pola puta između Donjeg Kraljevca i Hodošana

* sakralna grupa na mjesnom groblju sastavljena od raspela i dva pila.  Baze su recentne, dok su skulpture vjerojatno starije, ali vrlo loše  obnovljene

* raspelo u Dravskoj ulici, smješteno na zelenoj  površini u južnom dijelu naselja. Na prednjoj strani baze je rustični  reljef sv. Trojstva

* raspelo na staroj cesti kod graničnog prijelaza,

* nedavno obnovljeno,
kao ambijentalno uređenje okoliša spominje se «tratina s pokojim  stablom» uz župnu crkvu u Goričanu – tratina je nedavno uređena u sklopu  uređenja kontaktnog parkovnog prostora župne crkve

* na  tratini uz župnu crkvu postavljen je pil sv. Obitelji, baza i postament  su recentni, dok je skulptura vjerojatno starija, nema datacije

* kurja župnog dvora iz 1822. godine

* spomenik borcima NOB-a u centru Goričana.

use Cache;