Upoznajte općinu Goričan

Smještaj, stanovništvo, opći podaci,...

Općina Goričan smještena je u istočnom dijelu Međimurske županije i  prostire se na površini od 21,565 km2. Po veličini je osamnaesta  jedinica lokalne samouprave u Županiji, te čini 2,96% ukupne površine  Županije. Općina graniči sjeverozapadno s Općinom Domašinec, zapadno s  Općinom Donji Kraljevec, na jugu s Gradom Prelogom. Sjeveroistočna  granica Općine je državna granica prema Republici Mađarskoj, a u pravilu  je određuje rijeka Mura.

Stanovništvo i naseljenost

Relevantno pračenje broja stanovnika u Hrvatskoj počinje s prvim  popisom od 1857. godine, a precizno od 1948. Osnovna obilježja  demografskih kretanja na području današnje Općine je znatnije povečanje  broja stanovnika do drugog svjetskog rata, prvenstveno kao posljedica  visokog nataliteta. Razdoblje II. svjetskog rata i neposredno nakon rata  ukazuje na stagnaciju, te daljnje povečanje do 1953, a iza toga slijedi  nagli pad, sve do kraja 20. stolječa. Kontinuirano opadanje broja  stanovnika u drugoj polovini 20. stolječa, dijelom je posljedica  smanjenja prirodnog prirasta, ali i emigracije. Posebno loše razdoblje  bilo je nakon «Informbiroa», kada je Međimurje u cjelini, a posebno  neposredni granični pojas imao poseban politički status, kao područje  koje bi potencijalno moglo biti zona međudržavnog sukoba, te se u njega  namjerno nije ulagalo.

Nacionalna struktura stanovništva iz popisa 2011.

Prema  zadnjem popisu stanovništva provedenom 2011.godine Općina Goričan ima  2.823 stanovnika od čega je 1.388 muškaraca i 1.435 žena. 

Stanovništvo prema pohađanju škole iz 2011.

Stanovništvo prema starosti 2011.g.

Današnja  situacija ukazuje da je područje u demografskom smislu stagnirajuće, sa  stopom kretanja stanovništva od 0,66% u posljednjih 10 godina, odnosno  prosječnom stopom od 0,27% promatraju_i razdoblje od posljednjih 20  godina. Razlika broja stanovnika koji stalno borave u Goričanu do broja  koji uključuje i one dsutne više od godinu dana iznosi čak 291, odnosno  cca 8,46% ukupnog broja.

Dobna struktura stanovništva ukazuje na to da je udio radno sposobnog stanovništva u Općini cca 52%.
Obrazovna struktura je lošija nego što je to županijski prosjek.  Najviše stanovnika obrazovano je do nivoa završene srednje škole – cca  45,8% odraslog stanovništva, ali gotovo jednako toliko ih ima završenu  samo osnovnu školu – cca 44,8% Fakultetski je obrazovano tek 1,8%, što  je manje i od županijskog prosjeka (2%).

Struktura zaposlenih Općine Goričan

Struktura aktivnog stanovništva ukazuje na veliki udio poljoprivrednog  stanovništva u Općini, ali i udio stanovništva u industriji i  građevinarstvu.

Naselje

Veličina na osnovu broja stanovnika Jedinica lokalne samouprave –  Općina Goričan obuhvaća istoimeno naselje koje je I sjedište Općine. Sa  brojem stanovnika od 3.148 spada u jedno od 13 naselja u kategoriji  izme_u 2.001 – 5.000 stanovnika u Međimurju, odnosno šesto (6.) je  naselje po broju stanovnika u Županiji.

Karakteristike prostornog razvoja

Naselje Goričan je, nastalo nizanjem čestica niz glavne međumjesne  prometne pravce koji su se razvili u smjeru Hodošana, Donjeg Kraljevca i  Draškovca, te prema Mađarskoj. Javne funkcije se razvijaju oko župne  crkve, a od sredine 20. stoljeća i oko novog centra naselja koji se  formirao uz društveni dom. Oba centra obilježava prostor trga koji su  oba dijelom uređeni i kao parkovne površine.


Hidrogeografske značajke

Vode i njihov utjecaj vrlo su važne za prostor Donjeg Međimurja, pa  tako i Općinu Goričan, koja se nalazi uz rijeku Muru. Trnava, koja je  kroz povijest, upravo pod utjecajima riječnih nanosa neprestano  mijenjala tok danas je tehnički kanalizirana i praktično pretvorena u  dva slivna sustava – Trnave i Bistrec – Rakovnice. Područje Općine  nalazi se u oba sliva, a površinski vodotoci se pretežito slijevaju u  sustav Bistrec – Rakovnica i to preko lateralnog sustava u kojem su  glavni kanali Kopanec – Gorenjak i Veliki Berek. U Trnavu se samo jedan  manji dio voda iz sjevernih hidromelioracijskih kanala, odnosno Trnava i  glavni odvodni kanal sjevernog dijela Općine Kopanec – Gorenjak  povezani su kanalom Novi Kopanec, koji se nalazi na području Općine  Domašinec. Na području Općine je i toka ulijevanja Trnave u Muru i to  južno od područja topografskog naziva Poljanec.


Povijesna obilježja naseljavanja i korištenja prostor

Povijesna istraživanja na arheološkim lokalitetima Međimurja pokazala  su da su proctor na području današnjeg Goričana naseljavali ljudi još u  brončanom dobu. Nalazi kod Goričana datirani su u tzv. licensku kulturu u  period cca 1750 – 1600. g. pr.n.e. i spadaju u završetak ranobrončanog  doba na području Sjeverozapadne Hrvatske. Prema H. Petri, područje  Donjeg Međimurja su u željeznom dobu naseljavali Panoni plemena  Serapila, koji su živjeli u selima organiziranim prema rodovskim vezama.  Najljepši primjerci kulture starijeg željeznog doba, u periodu od cca  7. – 5. – stoljeća p.n.e. i to posude sa figuralnim prikazima animalnog  svijeta, otkriveni su u nekropoli kod naselja Goričan. Nekropola se  neposredno uz potok Berek na položajima Gmajna, Buci i Gorinka. Rimljani  su, nakon osvajanja Panonije, preko Međimurja, izgradili prometne veze  prema vojnim logorima na Dunavu. Sredinom 5. stolje_a n.e. kroz  Međimurje su, na putu prema Italiji, prošli Huni, Ostrogoti i  Langobardi, a u 8. dolaze Avari i Slaveni. U drugoj polovini 9. stoljeća  u Međimurje dolaze Mađari, i do tada na dalje ovi prostori su granica  država Hrvata i Mađara. U popisu župa u Međimurju 1660. godine naselje  Goričan spominje se u sastavu župe Sveti Juraj u Trnju. Godine 1789.  Goričan dobiva posebnu župu Sv. Leonida. 1802. godine naselje je brojilo  276 kuća, u kojima je stanovalo 2000 stanovnika. Prostor Općine je  stoljećima kultiviran, pretvaranjem tla u obradive površine, krčenjem  šuma i regulacijom vodotoka. Mura, ali i Trnava su neprestano mijenjale  tok. Mura se bočnom erozijom povlačila prema jugozapadu i time presjekla  Trnavu, koja se prije nekoliko desetlječa ulijevala u Dravu kod Donje  Dubrave. Danas je Trnava oblikovana u dva kanalska sustava, od kojih se  sjeverni pod imenom Trnava ulijeva u Muru, kod Goričana, a južni pod  imenom Bistrec, u Dravu istočno od Dubrave. Goričan je svoje  tradicionalne veze s prostorom južnog dijela mađarske županije Zala,  odnosno mjestom Letenye, te u nastavku sa Nagykaniszom. Granični  prijelaz dobio je na značenju od 90-tih godina 20. stoljeća kad je  izgrađen glavni terminal za teretni cestovni promet i ulazna točka trase  autoceste koja bi trebala povezati Budimpeštu sa Zagrebom, te dalje s  Rijekom. Blizina graničnog prijelaza utjecala je na promjenu strukture  zaposlenih u Goričanu, povečanjem zapošljavanja u djelatnostima koje  servisiraju granični prijelaz, a dugoročno je ostvario i prihode koji su  doveli do realizacije jedan dio prostora namijenjenog za gospodarske  djelatnosti, u nastavku tvornice cipela «Meiso».


Graditeljska baština

Do danas nema graditeljskih djela koja bi bila upisana u registar spomenika kulturne baštine , a evidentirani su:

* Crkva sv. Leonarda, 18. stoljeće – longitudinalnog tipa. Svetište joj  je uže od lađe izavršava zaobljenom apsidom, uz koju je nedavno uređen  park. Za crkvu je u tijeku postupak valorizacije i utvrđivanje svojstva  kulturnog dobra, te donošenje odgovarajučeg
rješenja o zaštiti

* kapela sv. Florijana iz 1821. u središtu naselja,

* kapela Marije kraljice iz 1937. u Zavrtnoj ulici,

* poklonac sv. Leonarda iz 2/2 19. st. obnovljen 1936. i 2000, kod  zgrade Općine i kameno raspelo iz 1911. godine, s reljefima sv. Marije,  sv. Franje i sv. Mihovila u nišama baze, smješteno na križanju Trnavske i  Prečne ulice

* oktogonalni pil s reljefom Sv. Jurja na stupcu, iz 1726. godine – u središtu Goričana,

* kip «Tužnog Krista» iz 1896. godine,

* poklonac u obliku kapelice – s kipom Pietá iz 1841. smješten u  sjevernom dijelu naselja, na raskrižju. Stražnju stranu ima polukružno  zaobljenu. Godine 2000. poklonac je nestručno obnovljen

*  poklonac sv. Mihovila, smješten je u blizini naselja Hemuševec, iako  teritorijalno pripada Općini Goričan. Godine 2001. je obnovljen, a u  unutrašnjosti je nova slika sv. Mihaela

* kameno raspelo s  reljefom sa svetačkim likovima na bazi, podignuto početkom 20. stolječa.  Nedavno je nestručno obnovljeno, čime su uklonjeni mnogi izvorni  elementi. Smješteno je sjeverno od kapele sv. Florijana, a u neposrednoj  blizini podignuta je trafostanica,

* poklonac sv. Josipa, smješten s istočne strane ceste, na pola puta između Donjeg Kraljevca i Hodošana

* sakralna grupa na mjesnom groblju sastavljena od raspela i dva pila.  Baze su recentne, dok su skulpture vjerojatno starije, ali vrlo loše  obnovljene

* raspelo u Dravskoj ulici, smješteno na zelenoj  površini u južnom dijelu naselja. Na prednjoj strani baze je rustični  reljef sv. Trojstva

* raspelo na staroj cesti kod graničnog prijelaza,

* nedavno obnovljeno,
kao ambijentalno uređenje okoliša spominje se «tratina s pokojim  stablom» uz župnu crkvu u Goričanu – tratina je nedavno uređena u sklopu  uređenja kontaktnog parkovnog prostora župne crkve

* na  tratini uz župnu crkvu postavljen je pil sv. Obitelji, baza i postament  su recentni, dok je skulptura vjerojatno starija, nema datacije

* kurja župnog dvora iz 1822. godine

* spomenik borcima NOB-a u centru Goričana.