7. - 4. st. pr. Krista
Na položajima Buci, Gmajna i Gorinka pronađeni su tumuli - grobovi iz željeznog doba, datirani u doba između 7. i 4. stoljeća prije Krista. Iskopavanja u samom mjestu i na okolnim lokalitetima potvrdila su intenzivan život u željeznom dobu na prostoru današnjeg Goričana
1255.
Posjed Goričan, ali u povijesnim pod nazivom Kerechen, spominje se 1255. godine prigodom opisa međuposjeda Rojc.
1478.
Samo naselja Goričan spominje se razmjerno kasno, kad je Međimurjem gospodarila obitelj Ernušt.
16. i 17. st
U doba gospodarstva obitelji Zrinski u 16. i 17. stoljeću u Goričanu je bio njihov marof. Taj se upravni sustav zadržao i u doba komorske uprave nakon sloma Zrinsko – frankopanskog ustanka. Goričan je tada bio sjedište vojvodata. U vojvodat Goričan potpadalo je selo Hodošan i napušteno selu Đurđijanec
1691.
Do 1691. godine Goričan je bio u posjedu Adama Zrinskog, a tada je i taj dio Međimurja došao pod upravu kraljevske komore.
1720.
U Goričanu je 1720. godine bilo 28 vojničkih posjeda, a 1728. uz njih i 42 kmeta i 39 želira. Goričanci su odvjek voljeli konje. Te godine imali su 324 konja, 38 volova, 228 krava, 318 svinja i čak 5 mlinova. Uzgojena su 94 centa duhana, a 25 žitelja bavilo se nekom vrstom obrta ili trgovine.
1726.
Podignut pil na stupu oktogonalnog oblika, s malim kapitelom ukrašenim akantusovim listom. Na njemu je malo raspeće s Marijom podno križa, a na stupcu je reljef Sv. Jurija. Pil je dao podignuti Jakog Blažina.
1770.
Sagrađena Kapela Sv. Leonarda, buduća župna crkva.
1771.
Između čakovečkog vlastelinstva i sela Gorčan potpisan je 07. listopada 1771. godine ugovor kojim su precizirana prava i obaveze stanovnika Goričana prema čakovečkom vlastelinstvu.
1776.
Donesen novi urbar sela Goričan. U ime čakovečkog vlastelinstva ugovor je potpisao upravitelj Adam pl. Peremenyi, a za Goričan prisežnici Lovro Vajdić, Matija Kos, Antun Mežnar, Juraj Hranjec, Matija Boti i Mihalj Blažonec. Ugovor je pisan hrvatskim jezikom i ima 13. točaka. Svim stanovnicima Goričana, a proglašeni su podložnicima slobodnog seljenja, zemljišni posjedi i prava na drva i ispašu ostala su ugovorom neokrnjena. Ostavljeno im je pravo na najam krčme, mesnice, broda i mlinova. Za 926 forinti i 40 krajcera godišnje otkupili su naturalna davanja.
1789.
Utemeljena župa Sv. Leonarda. Prije toga mjesto je pripadalo župi sa sjedištem Svetom Juriju u Trnju. Na mjestu današnje župne crkve stajao je nekad kip Sv. Leonarda
1793.
Prva vijest o organiziranom podučavanju djece, orguljaš Mirko Trazo podučavao je tijekom zime nekoliko dječaka pisanju i čitanju.
1805.
Kanonski vizitator 1805. spominje mladića Leonarda Blagusa koji stanuje u općinskoj kući. Podučava djecu molitvama i vjerunauku te pisanju i računanju.
1838.
Godine 1838. sagrađena je školska zgrada s učiteljskim stanom. U zgradi je smještena pučka, trivijalna škola s oko 100 učenika
1841.
Obitelj Blažeković dala je izgraditi spomenik „Pijeta“. „Pijeta“ je poklopac u obliku kapeličice otvorene samo s ulazne strane, dok je stražnja strana zaobljena.
1854.
U doba hrvatske administracije u Međimurju osniovana je 1854. u Goričanu školska zaklada.
1856.
Izgrađena nova školska zgrada.
1863.
Školska zgrada je nadograđena.
1882.
Podignuta kapelica Sv. Florijana.
1900.
Muracsany (Muračanj), odnosno Goričan, imao je 1900. godine 3400 stanovnika. U Goričanu se 3182 stanovnika izjasnilo da im je hrvatski materinski jezik, 206 se izjasnilo za mađarski, a 11 za njemački kao materinski jezik. Zanimljivo je da je čak 716 stanovnika dobro govorilo mađarski. Osim 48 Židova i jednog protestanta, svi su ostali stanovnici bili rimokatolici. Nešto više od polovice stanovnika bilo je pismeno.
1918.
U revolucionarnim zbivanjima koja su zahvatila Međimurje tijekom studenoga 1918. godine nove buntovne vlasti u Goričanu proglasile su 14. studenoga 1918. godine Goričansku Repunliku. Bio je to jedinstven događaj u Međimurju. Nemiri u Goričanu su započeli 2. studenoga, kada su mještani provalili u prodavaonice mjesnih trgovaca, židova Weisfelda i Friedricha, a zatim upali u općinski ured, izbacili pismohranu, uništili sliku cara Franje Josipa i zabranili pristup dotadašnjim službenicima.