Župa Sv. Leonarda Goričan

Hrvati  su naselili Međimurje oko g.600. Kad je 1093. god. Ugarski kralj  Ladislav osnovao u Zagrebu biskupiju, Međimurje i Prekmurje pripojeno je  toj biskupiji, pa treba zaključiti, da je prije toga kako sjeverna  hrvatska tako i međimurje pripadalo kraljevini Hrvatskoj i Splitskoj  nadbiskupiji.

Parnica  međimurskih plemića Mutimira i Egidija 1225. vodila se u zagrebu pred  hrvatskim vojvodom Belom u korist zagrebačkog biskupa Stjepana, koji  tako dobiva u Međimurju posjede otok i Bistricu, a što sve dokazuje da  je međimurje tada u upravno-političkom pogledu pripadalo Hrvatskoj. Nazv  Goričan prvi put se spominje 1225.godine.

U  popisu župa Zagrebačke biskupije 1334.g. spominju se i župe između Mure  i Drave: nedelišće, Štrigova, Sv.Martin na Muri, Selnica, mala  Subotica, Prelog, Mursko Središće, Podturen, Mihovljan i Sv.Juraj u  Trnju. Selo Goričan je sve do osnutka župe u Goričanu pripadalo župi  Sv.Juraj u trnju. Ta je pripadnost trajala 500 i više godina.

Župna crkva u Goričanu

Na mjestu današnje župne crkve u Goričanu stajao je nekada kip Sv.Leonarda.

Prema  tradiciji (predaji), koja je zabilježena u Spomenici župe Goričan i u  kanonskoj vizitaciji 1841.godine, kip je podigla grofica Zrinska,  vlasnik gospoštije Čakovec ili Međimurje. Zrinski su bili feudalni  gospodari Međimurja 1546-1671, pa iz tog vremenskog razdoblja potječe  taj kip. Grofica Zrinski je prigodom porođaja napravila zavjet da će  podignuti kip sv.Leonarda, pa kako je porođaj sretno prošao, ona je svoj  zavjet izvršila. Drugi spominju da su Hrvati, turski zarobljenici,  oslobodivši se turskog zarobljeništva po zagovru sv.Leonarda, podigli mu  kip. Vizitator 1688.god. spominje u crkvi u Goričanu „Strofiola  Turkika“ = turske oklope što su ih ostavili povratnici iz  zarobljeništva.

Kapela Sv. Leonarda

Kapela  sv.Leonarda u Goričanu spominje se prvi put u kanonskoj vizitaciji  1688.god. ističe se da je zidana, jer je velik broj međimurskih kapela  tada bio građen od drva. Kasnije je bilo lakše graditi crkve i kapele  jer su Turci poslije poraza kod Beča 1683.god. ostavili Veliku Kanižu,  Slavoniju i Ugarsku. Prema opisu kanonske vizitacijeiz god.1698. kapela  je imala predvorje sa zapadne strane, kor, okrugli drveni tornjić sa  zvonom od 1 centa (50kg). Svetište je presvođeno, lađa ima ravan strop.  Sakristija je drvena. Misa se služi na blagdan sv.Ivana Evanđelista,  utorak poslije Uskrsa i Duhova, na Spasovo, na dane apostola, na  spomendan sv.Leonarda, na nedjelje poslije mlade nedjelje. Kapela  pripada župi Sv.Juraja u Trnju gdje je crkva manja od ove kapele u  Goričanu.

God.1701. kapela je pokrivena šindrom (daščicama), kao i predvorje. Na oltaru je slika sv.Leonarda na platnu.

God.1718. kapela je posve obnovljena, kao da je iznova sagrađena, posvođena iznad lađe, kamenom popločena

God.  1756. kapela ima 3 oltara, zidanu sakristijui drveni toranj s jednim  zvonom. Pozlačeni su pokrajni oltari sv.Florijana i Sv.Ivana Krstitelja.

God.  1766. glavni oltar sv.Leonarda ukrašen je raznim bojama.  Propovjedaonice nema. Kapela ima sve potrebne stvari za bogoslužje.  Crkveni starješine juraj Varošanec i matija Matek brinu se za gradnju  novog tornja, koji je smješten lijevo uz glavno pročelje i ima četri  kata. Na glavnom kamenu zazidanih vrata uklesano je:

1770. Cura GIV PLOC

Što znači: Cura Georgii Vulama parocho loci ( brigom Juraja Vulme mjesnog župnika Sv. Juraj u Trnju ).

Posveta crkve

8.rujna  1784.godine, Antonije Zlatarić, zagrebački kanonik, bekšanski  arhiđakon, a naslovni beogradski biskup, posvetio je obnovljenu crkvu u  Goričanu. O tome svjedoči natpis na zidu u svetištu od strane evanđelja:

ILVSTRISIMUS  AC REVERDISIMUS DOMINUS ANTOMIVS ZLATARICH EIPSCOPUS BELGRADIENSIS  CANONICUS ZAGRABIENSIS ARCHI-DIACONUS BEXIN SUB PAROCHO GEORGIO VVLLAMA  HANC ECCLESIAM CONSECRAVIT DIE VIII SEPTEMBRIS MDCCCLXXXIIII.

Relikvije  sv.Leonarda su od svih svetih mučenika: Urbana, Krescencija,  Generoza.Crkva je opskrbljena sa 2 srebrna kaleža, 3 albe i naramnika, 3  misnice, 2 misala, hrvatskim evanđelistarom... u tornju su 2 zvona,  jedno 300kg, drugo 10kg, a treće zvono visi na stupu.

Anđela  Horvat opisuje crkvu u Goričanu ovako: Crkva je jednobrodna građevina  sa zaobljenim svetištem, uz koje je sa sjeverne strane sakristija, a  zvonik je uz zapadno pročelje, na kojem su prazne zaobljene niše. Na  južnom je pročelju sunčana ura.

Župna crkva 1798 – 2000

1. Godine  1798. osnovana je župa u Goričanu koji je prije toga bio filijala ili  podružnica župe Sv.Juraj u Trnju. Iste godine osnovano je u Zagrebačkoj  biskupiji 100 novih župa. Razlog tomu je bio što su neke župe bile  odviše prostrane, pa su pojedine filijale bile udaljene od župnog  sjedišta po 10 i više kilometara, te vjernici nisu mogli nedjeljom  polaziti na sv.misu. Za sve te nove župe po odredbi cara-kralja Josipa  II. i zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca bio je kolator ili  patron Vjerozakonska zaklada koja je stvorena od imovine ukinutih  samostana. U ime te Vjerozakonske zaklade Kraljevsko Ugarsko namjesničko  vijeće, a kasnije Vlada u Budimpešti, predlagalo je biskupu na  imenovanje župnike za Goričan; brigu za popravak crkve i župničkih  zgrada imala je Zakladska županija i Goričanska općina.

2. Kanonska  vizitacija 1864. god. Spominje u crkvi krstionicu. U gornjem dijelu  nalazi se slika praroditelja, u donjem dijelu pokornik u ispovjedaonici.

3. Adam  Mežnar, prvi župnik u Goričanu, nabavio je orgulje za crkvu. Nove su  orgulje kupljene 1896.god. za 1650 forinti. Polovicu je platila crkva, a  polovicu Općina. Orgulje imaju 12 registara s pedalom. Blagoslovio ih  je dekan Stjepan Hergarh, 09.02.1896. U to vrijeme službu orguljaša vrši  poznati orguljaš, kantor-školnik Andrija Lesinger. 1964.god. orgulje  dobivaju novi mjeh i ventilator. 1968.god. orgulje su temeljito  servisirane. Hrvatskom pjesmom u crkvi i izvan nje narod se nekada  uspješno opirao pokušaju mađarizacije.

4. Župna  crkva dobila je nove pokrajne oltare: Majke Božje Žalosne i Sv. Križa.  Kip Majke Božje napravljen je od drva. I tabernakul je od drva. U tornju  su 4 zvona.

5. Za vrijeme župnika Ivana Avaića (1841-1856) crkva je oličena iznutra i izvana, obnovljen je toranj i sakristija

- Župnik Mijo Ružman (1856.-1861.) pobrinuo se da su napravljeni veliki popravci na crkvi.

- Za vrijeme župnika Ivana Kenđelića (1888.-1932.) sagrađen je novi toranj i crkva temeljito obnovljena

-  Župnik Stjepan Ošlaj (1932.-1968.) nabavio je za crkvu klupe, mnogo se  trudio oko podizanja duhovnosti u župi, njegovom zaslugom župa je dala 8  svećenika i veći broj redovnica

- Augustin Horvat (1968.-1977.) obnavlja crkvu, unapređuje katehizaciju.

- Ivan Špoljar (1977.-1978.) započeo je rad na duhovnom i materijalnom polju.

-  Dragutin Bacinger (1978.-1990.) popravlja crkveno krovište, uređuje pod  u crkvi, nova elektrifikacija crkve, gradi vjeronaučnu dvoranu.

-  Antun Hoblaj mlađi(1991.-2005.) gradi pastoralni centar „Dobri pastir“,  uređuje okoliš oko crkve, pastoralnog centra i župnog dvora, nova  fasada na crkvi, župnom dvoru, i na ostalim objektima. Napravljena je  nova kapa zvonika koju je s polovicom troškova potpomognula i Općina  Goričan. Temeljito je obnovljena kapela sv. Florijana. U crkvi je  napravljen novi mramorni oltar.

- Sadašnji župnik Josip Drvoderić

Crkva  i župni dvor (farof) trebaju često popravke jer su to građevine starije  preko 200 godina. Nekada se za to brinuo patron, a sada župnik, crkveni  odbor i narod-vjernici. Posebna je sreća što je župa Goričan uvijek  imala pobožne i revne crkvene starješine koji su sabirali sredstva za  popravak i dobre vjernike koji su rado darivali.